Onda kada naučiš da sve posmatraš sa mirom u duši i smeškom na licu...
Kada prestaneš da robuješ tuđim mišljenjima, sopstvenim iluzijama...
Kada prihvatiš prošlost i budeš srećan što si je proživeo ma kakva ona bila...
Onda kada naučiš da niko i ništa nije vredno nije tvojih suza niti nemira...
Onda kada prestaneš da postavljaš sebi prepreke sopstvenim očekivanjima...
I kada toliko počneš da veruješ u sebe da se sve uvrede i kletve drugih ti upućene obijaju o tebe i vraćaju kao bumerang...
Onda kada prestaneš da želiš ono što nemaš o naučiš da uživaš u onome što imaš....
Onda kada prestaneš da sudiš a osudama se samo nasmešiš...
Onda kada prestaneš da budeš zatočenih sopstvenih ideala koje si još u mladosti stvorio o ljubavi pa se o njih držao kao za krake paukove mreže...
Misliš prestaje sve?
Grešiš!
Tada sve počinje!
Tada počinje jedan nov svet
Svet o kome mnogi maštaju a nikada ga ne dosegnu jureći za ispunjavanjem tuđih očekivanja...
Tada se ne plašiš ni da umreš a život ne posmatraš kao kamen koji su ti obesili o vrat već kao krila kojima možeš da dosegneš sve ono iskreno i čisto u sebi koje mnogi za života izgube...
Tada koračaš hrabro i ponosno
Nisu ti potrebne forme da se potvrđuješ...
Dovoljno je jedno jutro. Kada su ti misli kristalne i čiste...
Tada sediš na doku obale života i posmatraš ...
SLOBODU
A ako ima nešto veće i čarobnije od ljubavi...
Onda je to ona.
Ei ole kommentteja vielä.
Jätä kommenttisi, aloita keskustelu!