Blage slutnje nestrpljivog vremena
Daleko željna tihog predanja,
U večitom zlatu pokorno slušna.
Izgubljena čednost u ponoćnoj cvežini,
Osmeh nedodirljiv u nemirnom srcu iskonske ljubavi.
Blaga nedostižna sreća u osami sanjuje hladnija i od
leda.
Samoća, grize svoju svetlost izolovana od mraka,
Neispunjena mislima, teška, potajno tajna i sama.
Srce izgorelo od neizgovorenih reči što umiru potajno u snu.
Ei ole kommentteja vielä.
Jätä kommenttisi, aloita keskustelu!