Sjetit ćeš se jednog dana što bio si mi u životu, shvatit ćeš koliko si mi...značio. Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad znat ćeš da nema me više, a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam te nekada voljela ja.Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što oprost ti daje,ti čut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze kako padaju po mojoj vječnoj postelji. Nadam se da pitati ćeš tada sam sebe kako mogao si pustiti da samo tako odem,kako mogao si po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i ne vraćaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu boli.

c/p

Tykkää!