teski su dani bez tebe, a tek noci, cesto mastam da si pored mene, da se
ljubimo, mazimo, da mi govoris na uvo one nezne reci koje me uzbudjuju.
Volim kada si bezobrazna, a opet nezna i mila, svaki tvoj dodir
pobudjuje mastu, svaki tvoj osmeh raspaljuje vatru. Od kad nisi tu,
ognjiste je ugaseno, vatra me dugo nije grejala. Ni sam ne znam kada je
sve nestalo, ni sam ne znam kada su oluje nadvile moj dom. Vetrovi
zavijaju, hladno je bez tebe, sekunde su kao sati kad tebe nema. Srce
sneva, dusa boli, a um se nada, koja kombinacija, dovoljna da poludis,
sam u cetiri zida, bez oslonca, bez tebe.
Zvao sam te bebe, bebe
moja, jedina i mala, sa kim sada spavas? Pored koga se budis? Kome
sapuces na uvo? Da li mu govoris sve ono sto si meni govorila ili...nije
ni vazno....
Prolazi vreme i ma koliko puta ustao i probao da
nastavim dalje, ja se uvek tebi vratim, na tebe mislim, tebi se nadam, a
samo stradam, i samo poraz za porazom prati moje podvige, samo dert je
moj verni drug.
Staze kojima smo setali, prekrivene su opalim liscem
ljubavi nase, nije da ne zelim da sam srecan i da sam negde drugde, ali
jednostavno nesto mi neda da odem na neku drugu stanu, uvek istim
putevima hodim, nikad da prebrodim greske iz proslosti, da podignem
glavu i nastavim dalje...oooo, ljubavi moja, nestrecna i tuzna, gresko
mojeg zivota, stranputice mojeg puta, nemoj biti ljuta sto ti ovo
govorim i pisem, samo lakse disem kad se ispraznim malo...a sada zdravo,
ljubim te bebe....
Ei ole kommentteja vielä.
Jätä kommenttisi, aloita keskustelu!