isecak iz pisma...
44, Beograd, Serbia

teski su dani bez tebe, a tek noci, cesto mastam da si pored mene, da se ljubimo, mazimo, da mi govoris na uvo one nezne reci koje me uzbudjuju. Volim kada si bezobrazna, a opet nezna i mila, svaki tvoj dodir pobudjuje mastu, svaki tvoj osmeh raspaljuje vatru. Od kad nisi tu, ognjiste je ugaseno, vatra me dugo nije grejala. Ni sam ne znam kada je sve nestalo, ni sam ne znam kada su oluje nadvile moj dom. Vetrovi zavijaju, hladno je bez tebe, sekunde su kao sati kad tebe nema. Srce sneva, dusa boli, a um se nada, koja kombinacija, dovoljna da poludis, sam u cetiri zida, bez oslonca, bez tebe.
Zvao sam te bebe, bebe moja, jedina i mala, sa kim sada spavas? Pored koga se budis? Kome sapuces na uvo? Da li mu govoris sve ono sto si meni govorila ili...nije ni vazno....
Prolazi vreme i ma koliko puta ustao i probao da nastavim dalje, ja se uvek tebi vratim, na tebe mislim, tebi se nadam, a samo stradam, i samo poraz za porazom prati moje podvige, samo dert je moj verni drug.
Staze kojima smo setali, prekrivene su opalim liscem ljubavi nase, nije da ne zelim da sam srecan i da sam negde drugde, ali jednostavno nesto mi neda da odem na neku drugu stanu, uvek istim putevima hodim, nikad da prebrodim greske iz proslosti, da podignem glavu i nastavim dalje...oooo, ljubavi moja, nestrecna i tuzna, gresko mojeg zivota, stranputice mojeg puta, nemoj biti ljuta sto ti ovo govorim i pisem, samo lakse disem kad se ispraznim malo...a sada zdravo, ljubim te bebe....

17 näyttökertaa
 
Kommentit

Ei ole kommentteja vielä.
Jätä kommenttisi, aloita keskustelu!

Blogi
Blogit päivitetään joka 5 minuutti