Admirlove'n blogi

Mogao bih se zaljubiti….

U rosu na listu drveta

U pcelu na cvijetu bagrema

U lahor vjetra i zubor vode

I usniti bih mogao…

Tebe I tisinu zvijezda u noci

Pramen kose tvoje

Tvoj osmjeh I dusu tvoju

Usniti bih mogao…

Mogao bih te zavoljeti…

Lako

Vjerovat’ bih mogao

Da Bogom smo dani

Da sudbina jesi

Da korake ti znam

I tvoji da moji jesu…

Sta ako se probudim?

Sta ako java okuje hladne lance prosutih suza

Kada shvatim..

Da zrake sunca ubise rosu

Da pcelu ne vidjeh na cvijetu bagrema

Da lahor…

A, ne…

Nisi ti glecer hladni

Na kome stradaju sve ljudske topline

Nit‘ strasni hrid sto plasi mornare

Znam..

Mene prevarit’ neces

U istoj smo tami svoje duse ostavili

Zaboravi njega

Zbog koga veo proslosti nosis

I mrtvi pogled sklanjas od ljudi

A sebe drzis u svojoj tmini

K’o gladnu zvijer skrivenu od svih..

Pridji…

Primi ruku sto pruzam ka tebi

Gruba je znam, al’ toplotu jos nosi

Mozda i spasim to maleno bice

U dnu tebe

Sto spas ceka u ponoru tvom

Daleko iza zatvorenih vrata tvoga straha

Ocaja i stradanja

Zlih pogleda i poganih rijeci

I znaj…

Ako spasim tebe

Sam cu sebe spasti….

Ti

Nestvarna i stvarna

Sto pod nogama tvojim gleceri se tope

Osnova pisaca i slikara mocnih

Ti sto oganj vulkana u ocima nosis

Inspiracijo Bogova

Grckih mitologija

Patnjo ljudi kroz vijekove

Vladara i ratnika

Nocas za mene

Razapni jedra grudi svojih

Nek‘ bjelinom svojom prkosno

Slobodu sto majka ti dade, osjete

Otmi uzdah moj ramenom ogoljenim

I bedrima svojim glatkim

Sto vajari prirode vajase savrsenstvom

Planina, rijeka I zvijezda nebeskih

S primjesom grijeha slatkog I opojnog

Truj me mirisima nagosti tvoje

Sto zvijer gladnu od strasti budi

Dokle zito zlatno kose tvoje

Plete mrezu medj’ prstima mojim